Čaj je umjetničko djelo i treba mu ruka majstora da otkrije svoje najplemenitije osobine.
Okakura Kakuzo (The Book of Tea – 1906.)
Dobrodošli na liketeaalot Blog, mjesto gdje nastojimo postati vrhunski izvor informacija o čaju u Hrvatskoj. Naša strastvena istraživanja usmjerena su na otkrivanje iznimnih zdravstvenih prednosti zelenog čaja, kao i drugih biljnih i voćnih infuzija koje se s ljubavlju nazivaju čajem. Prokopavamo duboko u značenje čaja u različitim kulturama diljem svijeta.
Naš krajnji cilj je podijeliti s vama ne samo bogatstvo informacija, već i našu strast prema čaju, pružajući vam zanimljiv i inspirativan sadržaj. Pozivamo vas da zajedno s nama zaronite u svu ljepotu i složenost ovog fenomenalnog napitka. Kroz naše članke, želimo vas odvesti na putovanje gdje nema mjesta za galamu, stres, užurbanost i sve ono negativno što nam moderno doba često donosi.
Dopustite čaju da vas povede na mjesto gdje svakodnevica postaje oaza mira i uživanja.
Zadovoljstvo nam je predstaviti naš novi logo. Novi logo izradila je mlada dizajnerica u nastajanju. On predstavlja ono što ovaj blog jest: blog o čaju na hrvatskom jeziku s ambicijom da postane mjesto gdje se najbolje možete informirati o čaju na hrvatskom jeziku i gdje će te po prihvatljivim cijenama moći kupovati unikatni, ručno rađeni pribor za čaj, hrvatskog brenda i dalekoistočnog dizajna.
Logo prikazuje općeprihvaćenu riječ za čaj – CHAI, napisanu glagoljicom koja prikazuje ritual ispijanja čaja: čajnik, šalica i vaza s cvijetom u njoj.
Glagoljica je najstarije slavensko pismo čiji se nastanak vezuje uz misionarski rad braće Ćirila i Metoda. Njih je bizantski car 863. g. poslao u Moravsku da tamo šire kršćansku vjeru među slavenskim pučanstvom. Tada su Sveta braća odlučila prevesti bogoslužne knjige na staroslavenski jezik koji je bio razumljiv ondašnjem pučanstvu. Kako se riječi tog jezika nisu mogle pisati ni grčkim ni latinskim pismom, Ćiril je izmislio novo pismo – glagoljicu.
Smrću Ćirila i Metoda, ugasila se i glagoljica u Moravskoj, ali su njihovi učenici prenosili pismo i širili njihove ideje na Zapadu i Jugu. Glagoljica se trajno zadržala jedino kod Hrvata, a najduže se zadržala u Istri i primorskim krajevima Hrvatske i to ponajviše u liturgijske svrhe. Sve do dvadesetih godina XX. st. u crkvama se čitalo i pjevalo iz crkvenih knjiga pisanih glagoljicom, na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije. Svećenici glagoljaši su svojim djelovanjem snažno obilježili istarsku kulturu i književnost kroz stoljeća. U vrijeme glagoljaštva najrazvijenije sredine bili su gradići poput Roča i Huma. Iako je glagoljica bila crkveno pismo, njome su se ispisivale i oporuke, administrativni dokumenti, javne isprave, ugovori, njome su se služili notari, komunalna uprava, itd. Zahvaljujući glagoljskom pismu i glagoljašima, i do tada, neukog hrvatskog puka u ruralnim sredinama, barem djelomično su dopirala kulturna, književna i duhovna dostignuća europskog srednjovjekovlja.
HR 
EN