“Zašto ne dođete popiti šalicu čaja?” Rečenica koja je spasila 160 života.
Čaj, od uzgoja, obrade i pripreme pa sve do njegovog kušanja iziskuje našu punu pažnju. Biti u sadašnjem trenutku, poprima svoj puni smisao kada govorimo o kušanju tog napitka. Dok ga pripremamo i ispijamo postavlja nam izazov i stavlja na kušnju sva naša osjetila. Poziva nas da se, makar i na kratko posvetimo sebi, zastanemo usred užurbanog života koji danas živimo i proniknemo u dubinu svoga bića.
Čaj je toliko raznolik da svatko može pronaći onaj koji mu odgovara, u bilo koje doba dana i za sve vrste raspoloženja. Postiže da se istovremeno osjećamo pobuđenim i smirenim na ugodan i zdrav način. Kroz svoju dugu povijest čaj se koristio kao lijek, način plaćanja, sredstvo podmićivanja, pomoć pri meditaciji, poklon ljudima koji su nam važni… popis se nastavlja u beskonačnost.
Čaj je iz čovjeka izvukao ono najbolje i najgore, zbog njega su se vodili ratovi i dizale pobune, ali nemojmo u istu košaru stavljati dobrobiti čaja i ljudsku prirodu da i najbolju stvar upotrijebi za svoje mračne ciljeve.
Možemo li reći da čaj ima moć?
Kineski majstor čaja iz 8. stoljeća vjerojatno je mislio tako kada je rekao:
„Njegova tekućina je kao najslađa nebeska rosa.“
Lu Yu
Jedan ruski pisac, 11 stoljeća kasnije složio se:
„Ekstaza je šalica čaja i komad šećera u ustima.„
Aleksandar Puškin
(ruski običaj ispijanja čaja; jaki crni čaj, zaslađen tako da se pije kroz kockicu šećera ili nešto slatko u ustima).
A koliko je moćna ova rečenica:
„Zašto ne dođete popiti šalicu čaja?“
Toliko moćna da je spasila 160 života.
Koristio ju je Don Ritchie koji je proveo više od 50 godina živeći pored jedne litice u Australiji tako visoke da su je prozvali „Praznina“. Svakog jutra probudio bi se i pogledao kroz prozor, ne bi li vidio ima li koga da stoji na samom rubu i sprema se skočiti. Kada bi ugledao nekoga tko je razmišljao o skoku, prišao bi mu i započeo razgovor rečenicom: “Zašto ne dođete popiti šalicu čaja?” Kada bi se okrenuli da ga vide, njegov je osmijeh često bio njihov spas.
Iako sam sebe vidi kao običnog čovjeka, smatrali su ga Anđelom Praznine. Ritchie je spasio oko 160 života. “Zapravo im nudim alternativu.” Kaže Ritchie. „Uvijek se ponašam prijateljski, nasmiješim se.“
Na žalost, nisu svi bili u stanju čuti Ritchiejev glas. Procjenjuje se da jedna osoba tjedno počini samoubojstvo na liticama, ali Ritchie je i dalje nastavljao unatoč tome. Rekao je da daje sve od sebe sa svakom osobom, a ako je izgubi, prihvaća da više ništa nije mogao učiniti.
Često je dovoljno samo pokazati malo ljubavi: “I to je sve što je bilo potrebno da se ljudi okrenu, a on bi rekao da ne podcjenjujem snagu tople riječi i osmijeha”, rekla je njegova kći Sue Ritchie Bereny. Ritchie bi primao srdačna pisma i posjete onih koje je spasio ponekad 10 ili 20 godina kasnije. “Nastavio je živjeti u kući sve do svoje smrti 2012. godine i nije imao problema s životom u blizini litice, unatoč stalnim pokušajima samoubojstva.
Za sva svoja spasenja odlikovan je Medaljom Reda, on i njegova supruga proglašeni su građanima godine Vijeća Woollahra, a u Australiji mu je dodijeljena i nagrada Lokalni heroj.
U situaciji kada bi većina okrenula glavu, Don je nešto poduzeo, napisalo je Nacionalno vijeće Dana Australije. “Ovakvim jednostavnim radnjama Don je spasio izvanredan broj života. Donova priča dotakla je srca svih Australaca i izaziva nas da promislimo što znači biti dobar susjed, dobar čovjek. Don Ritchiev prekrasan način da se obrati onima koji su dotakli dno života i pokaže im ljubav, zaista je dirljiv primjer suosjećanja.
Iako se ovdje ne radi samo o čaju, osmjeh, topla ljudska riječ i ljubav tako lijepo pristaju uz njega.
HR 
EN